 |
© 2008 Consorcio Chiclero SC de RL /
Mayan Rainforest Co., Ltd.
|
Chicza se može biološki razgraditi, potpuno je prirodna. Jednostavno kao što raste iz zemlje, ponovno joj se i vraća.
Bio masa kišne šume uglavnom se sastoji od bioloških komponenti ugljika. Chicle je dio životnog kruga ogromne učinkovite tvornice kisika koju nazivamo kišna šuma.
Ona potpuno prirodno reciklira CO2 iz naše atmosfere. Gigantsko stablo Chicozapote (Manilkara zapota) hvata ugljik i veže ga u čvrste i tekuće sastojke poput drveta i soka stabla. Budući da su kišne šume uvijek zelene, igraju veliku ulogu u redukciji ugljika.
Danas točno znamo da su tropske kišne šume zelena pluća našeg planeta jer djeluju na svijet kao uređaj za hlađenje.
U kombinaciji s vodikom, vezani ugljik u biljci uzima različite oblike. Jedan od njih je i lateks koji proizvodi jedna mala botanička grupa koja seže od biljaka poput svilenice do velikog drveća poput Chicozapote. Lateks se uglavnom, već prema godišnjem dobu, sastoji od 50 - 70 % vode. Među ostalim sastojcima nalaze se male količine bjelančevina, ugljkohidrati, masti, anorganski sastojci i aminokiseline. Veći dio čvrstih sastojaka su ipak poliizopreni. Izopreni se prirodno stvaraju u biljkama i životinjama (najrasprostranjenija molekula ugljikovodika ljudskog tijela). Poliizopreni imaju posebnu osobinu, oni su elastomeri. Jednostavnije rečeno: njihova kemijska struktura čini ih krajnje elastičnima. To je ono što sačinjava gumu. Najpoznatiji proizvod lateksa! Jedan univerzalan i sveprisutan proizvod.
Svugdje u svijetu se kao izvor gume koriste različite vrste tropskog drveća. Hevea spp. je najraširenija, ali postoji i Castilaa spp i Manihot spp. u tropskoj Americi, Funtumia elastica i Landolphia spp u Africi, Ficus elastica u Aziji.
Chicle stablo se jako razlikuje od drugih inače vrlo sličnih stabala gumijevaca.Samo nekoliko vrsta biljaka sintetiziraju poliizoprene u takozvanoj transkonfiguraciji. Chicle, gutta-percha (Pallaquium gutta) i balata (Manilkara bidentata) su tipični predstavnici biljaka koje sintetiziraju transpoliizoprene. Među njima je chicle drvo jedinstveno jer posjeduje mješavinu poliizoprena koja daje neotrovnu supstancu koja se ne može vulkanizirati.
Upravo ova osobina potakla je Thomasa Adamsa da 1866. ponovno otkrije chicle.
U progonstvu u SAD-u raniji meksički diktator Santa Ana pokušavao je s Adamsom pokrenuti posao. S lateksom iz meksičkog stabla Chicozapote. Namjera im je bila vulkanizirati ga i koristiti na kotačima kola. 2 tone lateksa poslano je u New York radi eksperimenta. Ispostavilo se da je nemoguće od njega napraviti gumu. A gospodinu Adamsu ostalo je 2000 kilograma naizgled beskorisnog chicle lateksa.
Ali se sjetio da mu je Santa Ana rekao kako ljudi u Meksiku ovu gumu koriste za žvakanje. Tako je prema ovoj poznatoj priči gospodin Adams došao na ideju zasladiti chicle i dati mu okus kako bi napravio žvakaću gumu kakve i mi danas poznajemo.