© 2009 Fulvio Eccardi.

Kako je napravljena Chicza
Metode Maya žive još i danas. Starim postupkom poznatim u Meksiku još prije nastanka Astečkog carstva, u tropskim prašumama jugoistočnog Meksika skuplja se lateks s velikih stabala Chicozapote.
Ova prirodna žvakaća masa proizvodi se od održivo sakupljenog lateksa tog drveta.
Neka od Chicozapote stabala žive i do 300 godina proizvodeći gumu. Lateks se ekstrahira iz stabla, zatim se iskuhava sve
dok ne postane ljepljiv, a na kraju se mijesi
i oblikuje u pravokutne ciglice koje se nazivaju „marquetas“.
Ova stabla ne daju lateks ako se posade izvan svog prirodnog staništa. Kako bi zadržala svoju moć potreban im je kompleksan eko sustav kišne šume. To je jedan od razloga zašto su chiclerosi u pravom smislu riječi zaštitnici svojih kišnih šuma.

Kratki i prirodni put od Chicozapote soka do chicle cigle
Lateks se skuplja iz 30 metara visokih stabala. U tu svrhu se u kori radi površinski urez u obliku slova z koji se u cik cak spušta niz stablo sve do spremnika na tlu. Sok lagano kapljući puni spremnik. Svako stablo po skupljanju daje 3 do 5 kilograma, zatim mora mirovati 6 do 7 godina prije nego se opet počne sa skupljanjem lateksa. Na taj način se stablo ne oštećuje. Tekući lateks se zatim kuha, suši i postaje ljepljiva masa koja se potom razvlači, mijesi i oblikuje u čvrste „marquetas“. Svaku marquetu njen prizvođač pažljivo obilježava. Budući da održivo upravljanje kišnim šumama certificira FSC (Forest Stewardship Council), ove oznake sadrže vrijedne informacije poput imena chiclerosa i točnog položaja stabla. Ne postoji mnogo proizvoda koji imaju ovako savršenu sljedivost.